Luka Novak apsolvent je specijalističkog studija Komunikacijski menadžment. Živi u susjednom Samoboru, a Veleučilište Baltazar upisao je nakon, kako kaže, neuspješnog studiranja agronomije. Kao i mnogim drugim studentima, i Luki su se svidjele mogućnosti  Erasmusova programa razmjene studenata.

Luka Novak apsolvent je specijalističkog studija Komunikacijski menadžment. Živi u susjednom Samoboru, a Veleučilište Baltazar upisao je nakon, kako kaže, neuspješnog studiranja agronomije. Kao i mnogim drugim studentima, i Luki su se svidjele mogućnosti Erasmusova programa razmjene studenata. No, za razliku od većine naših studenata koji se odlučuju za studiranje u trajanju od jednog semestra u nekoj državi Europe, Luka je odlučio u inozemstvu odraditi stručnu praksu. Zašto? Saznajte u zanimljivom intervjuu.

Kako to da ste se odlučili stručnu praksu odraditi u inozemstvu?

Odlasku na praksu u inozemstvu prethodila je ponajprije ljubav, a zatim i zdravi razum koji me je na to tjerao, uzevši u obzir to da sam već odradio nekoliko poslova i praksi u struci. Drugi su razlozi za odlazak činjenica da nisam imao iskustvo rada u internacionalnom okruženju i novoj sredini izvan granica Hrvatske te želja za putovanjem i otkrivanjem Europe, a s time i za stjecanjem novih poznanstava.

Zašto baš Belgija? Kako ste pronašli poslodavca?

Razlog odluke prema kojoj je Belgija bila jedina opcija jest već prije spomenuta ljubav. Poslodavca, odnosno ponudu za internship u Belgiji relativno je lako naći i to uključuje ozbiljne ponude, a ne printanje, kuhanje kave i sve ostalo što smo svi u jednom trenutku studija imali prilike čuti. Potraga je započela na internetu, počevši od pokušaja za NGO u Belgiji koji je bio na Erasmusovoj ponudi, ali od toga sam odustao jer se tražila jedna osoba, a konkurencija je bila ogromna. Moja je potraga trajala oko 3 mjeseca, od pretraživanja interneta do upoznavanja raznih ljudi koji su, prošavši kroz sličnu situaciju, bili voljni pomoći. Moja bi preporuka svima bila ta da prije bilo kakve prijave pogledaju svoj CV, dorade ga da bude privlačan čitatelju te da sadrži bitne informacije. Isto tako, od koristi može biti da se zamoli starije i iskusnije kolege da im taj isti CV pregledaju i daju kvalitetan feedback jer, što sam kasnije kod budućega poslodavca naučio, ništa nije savršeno i uvijek ima mjesta za napredak. Kada uspijete dobiti tu toliko očekivanu priliku da s budućim poslodavcem popričate uživo, trebate se vrlo dobro pripremiti, što znači znati što više o kompaniji u kojoj želite raditi, uz neizostavan pozitivan stav. Nakon dvaju neuspješnih intervjua, trećega odrađenog i četvrtoga na putu, napokon je zazvonio mobitel i osoba s druge strane priopćila mi je dugoočekivanu lijepu vijest: „We would like to congratulate you and welcome you to Toyota Motor Europe.“

Koja su bila Vaša zaduženja na privremenom poslu? Kako je izgledao Vaš prosječni dan?

U startu i opisu posla moja su zaduženja bila ponajprije vezana uz temu mojega diplomskog rada: Corporate social responsibility i sustainability reporting. Međutim, kako s vremenom upoznajete sve više ljudi i imate priliku dokazati i drugima, osim svojemu line manageru, koliko vrijedite, što znate i gdje možete najviše pomoći, tako se otvaraju prilike za nove, neistražene dijelove poslovanja kompanije. Počevši kao intern u corporate planningu i radeći na prethodno spomenutom CSR-u i sustainability reportu, put me odveo u smjeru biznisa i event managementa te sam tako započeo raditi na pripremama Mid-term Business Plana i projekata koji su koncentrirani ponajviše na 2025. i godine koje slijede nakon nje. Taj dio mojega iskustva bio je nekako najbolji jer sam dobio uvid u dugoročno planiranje i cijelu mašineriju koja je iza njega, a moja je divizija bila zadužena samo za mali fragment cijeloga plana te finalnoga proizvoda. Naposljetku sam dobio priliku okušati se u diviziji u kojoj sam sudjelovao u pripremi trogodišnjega plana za svaku pojedinačnu zemlju. Opširan, ali veoma zanimljiv i poučan posao.

Prosječni dan teško je opisati jer varira od broja radnih sati do posla koji radite. Opisat ću to ovako: radno je vrijeme fleksibilno, što znači da morate biti na poslu do 10 h ujutro te odraditi 7,5 h. Pauza za ručak nije fiksirana te možete na nju otići kada god poželite. Radni dan može biti, ali to se ne događa često, prilično lagan, ali većinom se dogodi da ste na poslu više od 9 h, što ne predstavlja neki problem kada radite na zanimljivom projektu.

Najbolja iskustva koja ste ponijeli sa sobom?

Najboljih iskustava ima napretek, ali, ako moram izdvojiti jedno u kojem su sva druga sažeta te ga odlično opisuju, naveo bih svoj posljednji dan te govor dvaju menadžera o mojih godinu dana provedenih u Toyoti. Taj trenutak i njihova čestitka s porukama zahvale i poklonom najbolje su opisali sve što sam prošao. Izvan posla, kao najbolje iskustvo naveo bih socijalni život i priliku da upoznate puno ljudi s različitim pričama, a koji dolaze iz drugih kultura. Rekao bih da je to jedno od vrjednijih iskustava koje čovjek može doživjeti.

Najgora iskustva koja ćete pamtiti?

Najgorih iskustava vezanih uz posao nemam, ali ako nešto moram navesti, spomenut ću poraz od kolege u tenisu. Zašto baš tenis kada sam zapravo nogometaš? Zato što, vjerovali ili ne, na raspolaganju sasvim besplatno imate tri teniska terena, nogometni teren, dvoranu za squash, ping-pong, stazu za trčanje…

Kakav je život u mjestu u kojem ste boravili: hrana, mjesta za izlaske, slobodne aktivnosti?

Iako malo skup za naš standard, život u Bruxellesu veoma je zanimljiv, prepun događanja, uvijek živ i iznenađuje svaki put kada kročite nogom na ulicu, u park, metro i dr. Dovoljno vam govori to da ako vam se, primjerice, jedu ćevapi, postoje 2 – 3 dobre adrese na kojima se možete prisjetiti toga fenomenalnog okusa. Mjesta za izlaske ne mogu nabrojiti jer ih ima i previše da bi ih se obišlo u jednoj godini. Ima za svakoga ponešto, a ono što je mene fasciniralo definitivno je četvrtak i od milja zvani Plux (Place de Luxembourg), koji se nalazi ravno ispred Europskoga parlamenta. U slučaju lijepoga vremena tamo ćete najvjerojatnije zateći staroga prijatelja, uz druge dvije tisuće ljudi. U ponudi je i mnogo sadržaja za sportaše, što predstavlja jedan od najboljih načina za popularni networking te širenje poznanstava i kruga ljudi u kojem se krećete.

Belgija je kao zemlja iznimno lijepa te ima dosta toga za ponuditi u svakom smislu. Kamo god odlučili otići, sve je na najviše 70 min vlakom. Da ne govorim o svojim izletima u Portugal, Irsku itd. za 50 eura avionom (povratna karta).

Biste li preporučili odrađivanje stručne prakse vani mlađim generacijama?

Erasmus bih preporučio svima koji to istinski žele jer praksa vani nije zezancija, raditi se mora, ali se ima vremena i za uživanje. Mnogo je pogodnosti, od učenja jezika do svih  navedenih. Ja ni trenutka ne žalim, naprotiv, vrlo sam sretan postignutim, na poslu i izvan njega. Definitivno, iskustvo za pamćenje.