Profesorica njemačkog jezika Ksenija Stojaković, univ. mag. educ., v. pred., zahvaljujući programu Erasmus+ za nastavnike, otišla je u Mađarsku.
Putovanja do grada Egera u kojem je smješteno sveučilište Eszterházy Károly Főiskola, na koje je išla, ne bi se posramio ni Indiana Jones. Sudeći po tome što sam sve saznala u pet dana, mogu samo ustanoviti da je proširivanje interkulturnog znanja o susjednom narodu, uz jačanje suradnje obrazovnih ustanova, još jedan od razloga zašto preporučujem koristiti mogućnosti Erasmusa i brojnih drugih fondova koji nam sufinanciraju takva putovanja radi održavanja nastave, studija, praktičnog rada ili drugih oblika suradnje.
Naše je Veleučilište 2015. sklopilo ugovor o suradnji s mađarskim sveučilištem Eszterházy Károly Főiskola iz grada Egera, koji se nalazi 110 km sjeverno od Budimpešte, do koje sam stigla putujući poput Indiana Jonesa, presjedajući na tri vlaka i jedan bus zbog električnog kvara koji je uzrokovala oluja na Balatonskom jezeru. Moram i ovdje istaknuti činjenicu koliko je važno znanje stranih jezika, ne samo svjetskih nego i tzv. „jezika malih naroda”. Naime, službeno osoblje u vlaku nije znalo ni na engleskom ni na njemačkom objasniti putnicima kakav se iznenadni kvar dogodio! Stoga mi je bila od velike pomoći jedna Rovinjanka koja je s mađarskog prevodila na hrvatski, a ja sam s hrvatskog prevodila Amerikanki na engleski jezik. Sve tri smo se za vrijeme vožnje sporazumijevale na trima jezicima i tako si uzajamno pomogle i ugodno provele putovanje.
Samo sveučilište pohađa više od 2000 studenata na nekoliko fakulteta (Filozofski, Ekonomski, Filološki, Politološki). Nastava i praktični rad odvijaju se u tri kampusa, tri hotela i dva grada. Surađuju s preko stotinu obrazovnih ustanova u Europi i na Dalekom istoku. Najviše s Njemačkom, Velikom Britanijom, Poljskom i Rusijom te Malezijom, Indonezijom i Kinom. Sveučilište nudi više od 50 kolegija na engleskom jeziku za studente na razmjeni.
Održala sam nastavu njemačkog jezika redovitim i izvanrednim studentima turizma i poslovne ekonomije prve i druge godine na Ekonomskom fakultetu. Pokazalo se da poznaju Hrvatsku, prije svega, kao turističku destinaciju. Odlično su surađivali. Čak su se neki od njih ponudili da mi budu vodiči za kratko razgledavanje grada. Tako sam saznala da je Eger grad odličnog vina – poznato je crveno vino pod nazivom „Bikova krv”, a turistima su zanimljiva dva mala muzeja. U jednom su izloženi predmeti izrađeni od pravog marcipana, a drugi je posvećen legendarnoj britanskoj pop-grupi Beatles jer su vlasnici zaljubljenici i strastveni sakupljači svih privatnih predmeta članova grupe. Međutim, glavni je heroj grada, ali i cijele nacije, barun István Dobó, čije ime nosi glavni trg podno prekrasne tvrđave iz koje je junački 1552. obranio svoj grad sa samo 2100 vojnika od 80 000 turskih vojnika u opsadi. U gradu ne vlada strka i gužva kao na zagrebačkim ulicama radnim danom, već je ugođaj prilično miran i opušten. Stanovnici su uglavnom zaposleni u turizmu i automobilskoj industriji. U grad s više od 20 hotela dolaze turisti iz Njemačke, Poljske i Rusije, ponajviše radi zdravstvenog turizma jer se tu nalaze toplice ljekovite vode i jedna turska kupelj…
